Ne mogu odoljeti da od vremena do vremena ponovno ne pogledam DVD Between the Folds. Ono što me posebno privlači je oduševljenje s kojim veliki majstori pričaju o origamiju. Čarolija kretanja i oblika, rukom u ruci umjetnost i nova otkrića. Ovog me puta film podsjetio na članak koji su napisali otac i sin, Dr. Erik Demaine & Martin Demaine, s čuvenog Massachusetskog instituta za tehnologiju. Bio je svojedobno objavljen na svjetskoj origami mailing listi. Članak me oduševio i kontaktirala sam Dr. Erika Demainea, najmlađeg profesora na MIT-u i jednog od zvijezdi spomenutog origami dokumentarca. Zamolila sam i dobila odobrenje da objavim prijevod na svom blogu. Originalni članak s fotografijama naći ćete na stranici:
http://erikdemaine.org/curved/history/
Povijest zakrivljene origami skulpture
Erik Demaine i Martin Demaine
Prijevod: S.S.Čuček
Izvor:
http://erikdemaine.org/curved/history/
Povijest zakrivljene origami skulpture je začuđujuće stara, seže još u dvadesete godine prošlog stoljeća i doba Bauhausa. Ovdje dajemo djelomičan povijesni pregled fokusiran na najranije poznate reference.
Bauhaus
Najranija poznata bilješka o zakrivljenoj origami skulpturi je iz rada studenta u Bauhausu, iz preliminarnog kolegija proučavanja papira kojeg je vodio Josef Albers od 1927.–1928.
Slika s desna preuzeta je iz knjige Bauhaus: Weimar, Dessau, Berlin, Chicago autora Hans M. Wingler-a, strana 434 [MIT Press, 1969. i 1978. meki uvez]. Pokazuje jednostavan a opet lijep model koji se opetovano javljao kroz niz godina. Uzmite papir kružnog oblika i savijajte ga duž koncentričnih kružnica, izmjenjujući izbočena i udubljena savijanja. Možete zarezati kružne nabore sa šestarom ili laserskim rezačem. Samo savijanje je zamršeno, no kad se dovrši, forma nabora će se automatski iskriviti u sedlastu krivulju.
Albers je isto tako predavao o ovom modelu na Koledžu Black Mountain u Sjevernoj Karolini, negdje između 1937.–1938., gdje je bio pročelnik odjela za umjetnost. Vidi stranu 33 i sliku 29 na 73. strani teze Esther Dora Adler: “Novo jedinstvo (A New Unity)!” Umjetnost i pedagogija Josef-a Albers-a [Sveučilište u Marylandu, 2004.].
Za origamiste su zanimljiva druga savijanja (sa ravnim naborima) kreirana od 1927.–1928. u Albersovoj klasi: daleko raniji modeli slični Miura-ori i Fujimoto savijanjima, te najraniji poznati hiperbolični paraboloid. Slika s desna preuzeta je iz knjige Bauhaus: Weimar, Dessau, Berlin, Chicago, na strani 435.
Hiperbolični paraboloid ili hipar (prikazan gore lijevo) u duhu je sličan modelu koncentričnih krugova. Uzmite kvadrat papira i savijajte ga u koncentričnim kvadratima, izmjenjujući izbočena i udubljena savijanja, a isto tako savinite i dijagonale. Papir će opet automatski iskočiti u sedlastu krvulju; ovaj put to, međutim, izgleda kao matematička površina zvana hiperbolični paraboloid.
Hannes Beckmann 1970. godine piše u svom članku “Formativne godine” [Bauhausa i njegovih predstavnika, pod uredništvom Eckhard Neumann-a, New York: Van Nostrand Reinhold, 1970., str. 196]:
Živo se sjećam prvog dana [pripremne nastave]. Josef Albers je ušao u prostoriju, noseći sa sobom svežanj novina. … [i] potom nam se obratio… “Dame i gospodo, mi smo siromašni, ne bogati. Ne možemo si priuštiti razbacivanje materijala ni vremena. … Sva umjetnost započinje nekim materijalom, pa stoga moramo prvo istražiti što naš materijal može. Tako ćemo na početku eksperimentirati bez namjere da napravimo neki proizvod. Trenutno preferiramo domišljatost pred ljepotom … Naše proučavanje treba dovesti do konstruktivnog razmišljanja … Sad želim da uzmete novine … i pokušate napraviti nešto iz njih što je više nego što sad imate. Želim da poštujete materijal i koristite ga na način koji ima smisla — zadržite njegova prirodna svojstva. Ukoliko to možete učiniti bez alata kao što su noževi i škare, a i bez ljepila, utoliko bolje.”
Drugi primjer modela koncentričnih krugova je onaj Irene Schawinsky, supruge Alexandera “Xanti” Schawinskog koji je bio student Bauhausa, a kasnije i predavač na koledžu Black Mountain (vjerojatno zajedno s Albersom). Ova se skulptura pojavila u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA), nešto prije 1944.
Ova skulptura prikazuje uobičajenu varijaciju modela koncentričnih krugova, gdje je u centru izrezan kružni otvor. U ovom je slučaju otvor prilično velik, dozvoljavajući znatnu fleksibilnost.
Slika s desna je sa 42 stranice knjige Papirnata skupltura: Njena konstrukcija i upotreba za izlaganje i dekoraciju, autora Paul-a McPharlin-a [New York: Marquardt & Company, Incorporated, 1944].
--------------------------------------------------------------------------------
Thoki Yenn
U origami zajednici, Thoki Yenn je popularizirao model koncentričnih krugova, ponovno sa otvorom u sredini, nešto prije 1989. godine. On svoj model naziva “Prije Velikog praska”.
Slike s desna su sa web stranica Thoki Yenn-a (arhivirane od Erik-a Demaine-a od Thoki-jeve smrti) i Britanskog origami društva.
--------------------------------------------------------------------------------
Kunihiko Kasahara
Knjiga Ekstremni Origami autora Kunihiko Kasahara [New York: Sterling Publishing Co., Inc., 2002.] ima mnogo lijepih fotografija modela koncentričnih krugova. Kasahara je za taj model doznao u svom prvom susretu s Thoki Yenn-om, i on ga pripisuje i Josef-u Albers-u i Thoki Yenn-u.
Slike s desna su naslovnica i stranice 14–15 iz te knjige, i prikazuju neke od mnogobrojnih oblika u koje se model koncentričnih krugova može manipulirati.
--------------------------------------------------------------------------------
David Huffman
David Huffman je najčuveniji po svom otkriću Huffmanovih kodova 1952. godine koji se koriste u gotovo svakom digitalnom uređaju te primjerice svakoj JPEG i MP3 datoteci. No još od najmanje 1976. godine kad je napisao referat “Zakrivljenost i nabori: početnica o papiru”, Huffman je istraživao origami sa zakrivljenim naborima.
Slika s desna je jedna od mnogih njegovih skulptura, Koncentrično cirkularno nizanje, iz Instituta za oblikovanje. Prilično nalikuje modelu koncentričnih krugova. Vjerujemo, međutim da je dobiven iz konveksnog konusa papira, napravljenog iz ravnog papirnog diska kojem je odrezan isječak i slijepljena ta dva spoja. Ova mala modifikacija čini da krugovi ostaju približno koncentrični nakon savijanja, umjesto da se uvijaju kao na gore navedenim primjerima.
Još se više skulptura Davida Huffmana može vidjeti na webu. Pogledajte primjerice članak Margaret Wertheim u New York Timesu (2004.), Grafica Obscura (1996.), i Origami Art Show Marshalla Berna. Većina Huffmanovih skulptura u vlasništvu je njegove obitelji.
--------------------------------------------------------------------------------
Ronald Resch
Ronald Resch je bio suvremenik David-a Huffman-a koji je također istraživao zakrivljene nabore. Njih su dvojica očito mnogo diskutirala o savijanju papira.
Desna slika je sa Resch-ove stranice. Skulptura se zove “Zakrivljeno savijanje bijelog prostora s trostranom simetrijom”. Dizajnirao ju je i savio Resch oko 1971.–1972., a prikazana na izložbi iz 1972. godine “Ron Resch i računalo” u Muzeju za umjetnost u Salt Lake City-u, američkoj državi Utah.
--------------------------------------------------------------------------------
Erik i Martin Demaine
Martin Demaine je s istraživanjem zakrivljenih nabora počeo u 1960-tima. Zajedničko istraživanje Demainovih i skulpture započele su 1998.
Kad su otkrili da se hiperbolični paraboloid (hipar) temelji na koncentričnim kvadratima, dizajnirali su i savili seriju skulptura “Hiparhedri”, zajedno s Annom Lubiw. Slika s desna prikazuje takvu skulpturu. Taj je rad bio objavljen u referatu “Poliedarske skulpture s hiperboličnim paraboloidima” [u Zborniku radova 2. Godišnje BRIDGES konferencije: Matematičke povezanosti u umjetnosti, glazbi i znanosti, 1999., str. 91–100].
Nedugo zatim slijedilo je njihovo eksperimentiranje s modelom koncentričnih krugova. Razmatrali su nekoliko varijacija, kao što su koncentrične elipse, koncentrične parabole, i koncentrični krugovi s izmaknutim središtima. Neke od tih varijacija bile su predmet zajedničkog istraživanja sa studentima MIT-a abhi shelat 2003. i Duks Koschitz 2007.
Njihovo najnovije istraživanje, nazvano “računalni origami”, serija je od tri skulpture prikazanih na desnoj slici. Te se skulpture razlikuju od prijašnjih modela na dva načina. Prvo, svaka skulptura u cjelinu povezuje više kružnih komada papira (od dva do tri puna kruga) kako bi činili veliki kružni most s ukupnim kutom zakretanja daleko većim od 360° (između 720° i 1080°). Drugo, svaka je skulptura bila manje ili više zakrenuta prije spajanja u jedan veliki (topološki) krug. Taj pristup omogućava veći raspon oblika koji tek počinjemo razumijevati.
Te će skulpture biti izložene u Muzeju moderne umjetnosti (MoMA) od 24. veljače do 12. svibnja 2008. kao dio izložbe Dizajn i duh elasticiteta (Design and the Elastic Mind). Članovi MoMA mogu izložbu vidjeti prije otvorenja počevši od 20. veljače 2008.
Naslov “Računalni origami” odnosi se na naš temeljni algoritamski cilj da se odredi matematička zakrivljena ploha koja rezultira iz različitih vrsta plisiranog savijanja. Ova vrsta “samosavijajućeg origamija” može imati primjenu u promjenjljivim strukturama koje se tijesnim savijanjem mogu sažeti u vrlo male, a kasnije otpustiti u svoju prirodnu zakrivljenu formu. Da bi se kontrolirao ovaj proces, moramo razumjeti koje forme rezultiraju iz različitih nabora, te kako dizajnirati nabore koji će dati željene forme.
Sa studenticom MIT-a Jennom Fizel (2004.–2006.), razvili smo softver za simulaciju fizike plisiranog savijanja papira. Te simulacije točno reproduciraju opaženo fizikalno ponašanje. Desna slika prikazuje četiri primjera (prvi prikazuje simulaciju, zatim stvarni model savijanog papira): hiperbolički paraboloid, koncentrični heksagoni, koncentrični oktogoni i koncentrični krugovi.
Trenutno gradimo veće skulpture spajajući mnoge manje elemente s različitim tipovima krivulja.
--------------------------------------------------------------------------------
Zadnju izmjenu 7. kolovoza
2010. napravio Erik Demaine.
