 |
| Znanstveni piknik, Zagreb 2016. |
Moja
origami priča je priča koja traje, koja nema istančani početak i koja se
oduvijek potiho provlačila kroz moje znatiželjne ruke. Oduvijek sam volio
vizualno atraktivna djela, slike, fotografije, animaciju, crtao sam, slikao i
sve što je zahtijevalo radišnost mojih ruku mene bi ispunjavalo. Sva ta
radišnost na neki način je uvijek koristila papir kao materijal. Papir me
pratio cijeli život kroz razne forme umjetnosti, no u jednoj fazi života,
postadolescentskoj, nazvao bih je, na drugoj godini fakulteta otkrio sam da
papir sam po sebi može biti umjetnost… I više o toga, otkrio sam da savijajući
papir mogu biti umjetnik, matematičar, dizajner, mehaničar drugom riječju
inženjer i umjetnik u jednom, baš ono što mi treba!
Zašto se to
dogodilo baš tada, nisam siguran, ali se sjećam otkrića nebrojenih zanimljivih
origami videa punih nevjerojatnih origami modela. Radilo se o modularnom
origamiju – iz mnoštva ponavljajućih oblika (modula) entuzijasti bi na video
uratcima formirali nevjerojatne matematičke oblike, kusudame, kutije, poliedre. Dovoljno
je da u Google ukucate Origami „nešto“… i ušli ste u svijet nebrojenih mogućnosti savijanja papira. Prilično sam siguran da je otkriće videa iz
modularnog origami svijeta na internetu zapalilo moju inženjersko-stvaralačku
iskru. Budući da sam studirao tehničku struku, moja kreativna strana otkrila je
neiscrpan izvor za istraživanje i tada sam se počeo intenzivno baviti origamijem.
No, dugujem vam kratak dio priče koji je do ovoga doveo:
Oduvijek
sam dijelio sobu s braćom, i nisam imao puno prostora za svoj umjetnički
izražaj. U dogovoru s ocem odlučio sam amortizirati staru sobu kod strica na
katu niže, naše kuće u Dubravi. Soba nije bila za poželjeti, ali poslužila je
svrsi. Dobio sam svoj mir, svoju radionicu, svoj mali prostor koji sam
vjerojatno cijenio puno više od onih koji su navikli na komfor privatnosti od
malih nogu. Ponekad bi taj mir kompromitirali senilna baka i dida koji su
živjeli sa stricem, kucavši na vrata sobe kako bi se uvjerili da nije neki
„berekin“ provalio pored njihovih „oštrih“ očiju, i kako bi njihov dan zapravo,
sa mnom u blizini, dobio više sadržaja. Moja zahvalnost pomiješala se s
intenzivnim otkrivanjem svega što bih „sada kada imam donekle svoju sobu“ mogao.
Tada je origami otplesao svoj ples
 |
| Znanstveni piknik, Zagreb 2015. |
Kroz duže razdoblje sjećam se kako sam sve
više vremena provodio u ajmo reći izolaciji, otkrivajući raznorazne oblike u
papiru i bio sam oduševljen. Brzo se zapalim za nešto što iznenada otkrijem. Druženja
s bližnjima pretvorila su se u „pauze“ od savijanja, jedva sam čekao vratiti se
u svoju „novu“ sobu, usput brzopotezno mahnuti babi i didu, dati im do znanja
da nije berekin-provalnik, i nastaviti svoje origami „kiparenje“ osjećajući se
poput Mikelanđela u radionici. Iskoristio sam bezbroj puta duge noći, punio
sam stol i police origami interpretacijama, neiskorišteni papir me počeo sve
više škakljati i ruke su same posezale za praznim papirom. Od tada, opčinjen
modularnim origamijem, zapanjivao sam rođake, prijatelje sve bližnje koji bi me
posjetili za blagdane i vidjeli na policama apstrakcije s kojima se prije nisu
susretali. Jesu li to kugle, peterokuti, elipse, kocke, što je to, nisu znali
reći, a ja bih samo ponavljao imena tih modela prema nazivima video uradaka na
Youtube-u. Nisu to bili tek izmišljeni nazivi. Kasnije sam ta imena modela
počeo puno više susretati u matematičkim udžbenicima i stručnim člancima. Iza
njih je stajala čvrsta geometrija i matematika.
U tim
trenucima otkrio sam još nešto važno – da preko origamija mogu komunicirati.
Origami navlači smijeh na ljudska lica, zbunjenost, znatiželju, neopisivu želju
za taktičkom afirmacijom onoga što smo vidjeli, dodirivanje, raznorazna
pitanja: kako si to napravio? Koliko ti je trebalo? Jel to iz jednog komada
papira? Hoćeš li napraviti meni? Trebam poklon za prijateljicu. Trebam origami
buket cvijeća za kolegicu s posla…. joj ova jedna na vjenčanju hoće nešto
drugačije, što misliš bi li mogao… i ide u nedogled, vjerujte mi. Origami ima
moć komunikacije i u tom području najviše sam ga koristio - da oduševim sebe i
druge. Uostalom i kada istražujete njegovu povijest brzo ćete shvatiti da se
razvio u kulturi dijeljenja i njegova svrha je bila poklanjati ga drugima u
znak poštivanja, sreće, želje za bržim oporavkom i sl.
 |
| Origami konvencija, Pečuh 2016. |
Ipak, origami
sam zaista naučio cijeniti onoga trenutka kada sam upisao tečaj origamija u NS
Dubravi. Da, nisam se puno maknuo od te svoje Dubrave. Tada sam otkrio da se ne
radi tek o poklonima, zabavi i jednostavnoj umjetnosti. Otkrio sam da se modeli
zapisuju dijagramima, da postoje uzorci kao u prirodi, da postoje knjige s
mnoštvom dijagrama, naučio sam vrste savijanja, baze. Otkrio sam koliko zapravo
ima svjetskih origamista i čime se oni bave, zagrebao sam ispod površine.
Otkrio sam kompleksnije modele, teselacije, plisiranje, modularne oblike, mokro
savijanje, razne vrste papira. Tada sam shvatio da veliki origamisti koji drže
inspirativna predavanja o origamiju nisu tek slučajni hobisti. To su inženjeri,
znanstvenici koji apliciraju origami kroz praktičnu primjenu, šalju sonde u
svemir, stentove u žile, matematički razlučuju origami modele na formule i
aksiome, to su arhitekti, akademici, matematičari. Otkrio sam niz zanimljivih
predavanja o origamiju u znanosti i do danas sam vjerujte zapanjen, i danas
istražujem i otkivam njegovu primjenu. Nešto kasnije sam kroz HOD upoznao
istomišljenike i povezao se s njima. Svi različitih struka, a svi povezani
jednom strašću – origamijem. I svatko od nas otkriva ga na svoj način, kroz
vlastite aspiracije.
 | |||
| U društvu Nicka Robinsona :) |
Sve me odvelo
prema izložbama, putovanjima, znanstvenim događajima, predavanjima,
konferencijama i traje i danas. U međuvremenu sam završio studij logistike na
Fakultetu prometnih znanosti gdje sam također nastojao uvidjeti primjenu
origamija. Kako robu pakirati u transportnu ambalažu da ju se što više preveze
sa što manje utrošene energije? Možda origami može pomoći? Priča traje.
Kroz čitavo
origami razdoblje imam faze kao što ljudi imaju u svemu. S modularnog sam kasnije
prešao na životinje iz jednog papira, na kukce, cvijeće, mokro savijanje, a još
mi je želja pozabaviti se teselacijama, origamijem u animaciji, tko zna što će
biti sutra.
Nakon
uključivanja u Hrvatsko origami društvo nastupa važno razdoblje mog origamijem ispunjenog života.
Osobno nisam imao problema u komunikaciji s drugima, volim pričati viceve i
pošalice, ali verbalna komunikacija ne uživa uvijek povratnu informaciju i
nismo svi isti. Mnogo je „umjetnjaka“ na ovome svijetu koji se savršeno
izražavaju kroz svoja djela, ali u verbalnoj komunikaciji s drugima ne žele
biti upadljivi. Origami je u ovom slučaju pravo ljepilo, opojan je. Pokažite
bilo koji origami model nekome, ne daj bože, svoj najdraži model, dobit ćete u
valove povratnih informacija…kroz osmijeh na licu, kroz žar u očima: da znam taj
model i ja sam ga radio, kroz neodređene zvukove oduševljenja; vauu, predobro,
ili samo kroz dodir, onu želju promatrača da primi u ruke nekakav model, da
opipa. Ponekad i neki zagriženi origamist: da, to je lagano…
Ja sam
naučio da kroz origami mogu komunicirati sa svim slojevima društva, i s
profesorima, studentima, inženjerima, umjetnicima, umirovljenicima, djecom,
mladima, starijima. Svi su oni na kraju, s nekim modelom koji im se nađe u
rukama okićeni nekom spontanom, nekontroliranom ljudskom gestom. Najčešće
gestom oduševljenja. Origami je za mene umjetnost i znanost, matematika,
geometrija, mehanika… sve u jednom, a prvenstveno način komuniciranja.
_______
berekin - mangup, vragolan;
_______
berekin - mangup, vragolan;
