Origami Božo

 

Znanstveni piknik, Zagreb 2016.

Moja origami priča je priča koja traje, koja nema istančani početak i koja se oduvijek potiho provlačila kroz moje znatiželjne ruke. Oduvijek sam volio vizualno atraktivna djela, slike, fotografije, animaciju, crtao sam, slikao i sve što je zahtijevalo radišnost mojih ruku mene bi ispunjavalo. Sva ta radišnost na neki način je uvijek koristila papir kao materijal. Papir me pratio cijeli život kroz razne forme umjetnosti, no u jednoj fazi života, postadolescentskoj, nazvao bih je, na drugoj godini fakulteta otkrio sam da papir sam po sebi može biti umjetnost… I više o toga, otkrio sam da savijajući papir mogu biti umjetnik, matematičar, dizajner, mehaničar drugom riječju inženjer i umjetnik u jednom, baš ono što mi treba! 

Zašto se to dogodilo baš tada, nisam siguran, ali se sjećam otkrića nebrojenih zanimljivih origami videa punih nevjerojatnih origami modela. Radilo se o modularnom origamiju – iz mnoštva ponavljajućih oblika (modula) entuzijasti bi na video uratcima formirali nevjerojatne matematičke oblike, kusudame, kutije, poliedre. Dovoljno je da u Google ukucate Origami „nešto“… i ušli ste u svijet nebrojenih mogućnosti savijanja papira. Prilično sam siguran da je otkriće videa iz modularnog origami svijeta na internetu zapalilo moju inženjersko-stvaralačku iskru. Budući da sam studirao tehničku struku, moja kreativna strana otkrila je neiscrpan izvor za istraživanje i tada sam se počeo intenzivno baviti origamijem. No, dugujem vam kratak dio priče koji je do ovoga doveo:

Oduvijek sam dijelio sobu s braćom, i nisam imao puno prostora za svoj umjetnički izražaj. U dogovoru s ocem odlučio sam amortizirati staru sobu kod strica na katu niže, naše kuće u Dubravi. Soba nije bila za poželjeti, ali poslužila je svrsi. Dobio sam svoj mir, svoju radionicu, svoj mali prostor koji sam vjerojatno cijenio puno više od onih koji su navikli na komfor privatnosti od malih nogu. Ponekad bi taj mir kompromitirali senilna baka i dida koji su živjeli sa stricem, kucavši na vrata sobe kako bi se uvjerili da nije neki „berekin“ provalio pored njihovih „oštrih“ očiju, i kako bi njihov dan zapravo, sa mnom u blizini, dobio više sadržaja. Moja zahvalnost pomiješala se s intenzivnim otkrivanjem svega što bih „sada kada imam donekle svoju sobu“ mogao. Tada je origami otplesao svoj ples

Znanstveni piknik, Zagreb 2015.

Kroz duže razdoblje sjećam se kako sam sve više vremena provodio u ajmo reći izolaciji, otkrivajući raznorazne oblike u papiru i bio sam oduševljen. Brzo se zapalim za nešto što iznenada otkrijem. Druženja s bližnjima pretvorila su se u „pauze“ od savijanja, jedva sam čekao vratiti se u svoju „novu“ sobu, usput brzopotezno mahnuti babi i didu, dati im do znanja da nije berekin-provalnik, i nastaviti svoje origami „kiparenje“ osjećajući se poput Mikelanđela u radionici. Iskoristio sam bezbroj puta duge noći, punio sam stol i police origami interpretacijama, neiskorišteni papir me počeo sve više škakljati i ruke su same posezale za praznim papirom. Od tada, opčinjen modularnim origamijem, zapanjivao sam rođake, prijatelje sve bližnje koji bi me posjetili za blagdane i vidjeli na policama apstrakcije s kojima se prije nisu susretali. Jesu li to kugle, peterokuti, elipse, kocke, što je to, nisu znali reći, a ja bih samo ponavljao imena tih modela prema nazivima video uradaka na Youtube-u. Nisu to bili tek izmišljeni nazivi. Kasnije sam ta imena modela počeo puno više susretati u matematičkim udžbenicima i stručnim člancima. Iza njih je stajala čvrsta geometrija i matematika. 

U tim trenucima otkrio sam još nešto važno – da preko origamija mogu komunicirati. Origami navlači smijeh na ljudska lica, zbunjenost, znatiželju, neopisivu želju za taktičkom afirmacijom onoga što smo vidjeli, dodirivanje, raznorazna pitanja: kako si to napravio? Koliko ti je trebalo? Jel to iz jednog komada papira? Hoćeš li napraviti meni? Trebam poklon za prijateljicu. Trebam origami buket cvijeća za kolegicu s posla…. joj ova jedna na vjenčanju hoće nešto drugačije, što misliš bi li mogao… i ide u nedogled, vjerujte mi. Origami ima moć komunikacije i u tom području najviše sam ga koristio - da oduševim sebe i druge. Uostalom i kada istražujete njegovu povijest brzo ćete shvatiti da se razvio u kulturi dijeljenja i njegova svrha je bila poklanjati ga drugima u znak poštivanja, sreće, želje za bržim oporavkom i sl. 

Origami konvencija, Pečuh 2016.

Ipak, origami sam zaista naučio cijeniti onoga trenutka kada sam upisao tečaj origamija u NS Dubravi. Da, nisam se puno maknuo od te svoje Dubrave. Tada sam otkrio da se ne radi tek o poklonima, zabavi i jednostavnoj umjetnosti. Otkrio sam da se modeli zapisuju dijagramima, da postoje uzorci kao u prirodi, da postoje knjige s mnoštvom dijagrama, naučio sam vrste savijanja, baze. Otkrio sam koliko zapravo ima svjetskih origamista i čime se oni bave, zagrebao sam ispod površine. Otkrio sam kompleksnije modele, teselacije, plisiranje, modularne oblike, mokro savijanje, razne vrste papira. Tada sam shvatio da veliki origamisti koji drže inspirativna predavanja o origamiju nisu tek slučajni hobisti. To su inženjeri, znanstvenici koji apliciraju origami kroz praktičnu primjenu, šalju sonde u svemir, stentove u žile, matematički razlučuju origami modele na formule i aksiome, to su arhitekti, akademici, matematičari. Otkrio sam niz zanimljivih predavanja o origamiju u znanosti i do danas sam vjerujte zapanjen, i danas istražujem i otkivam njegovu primjenu. Nešto kasnije sam kroz HOD upoznao istomišljenike i povezao se s njima. Svi različitih struka, a svi povezani jednom strašću – origamijem. I svatko od nas otkriva ga na svoj način, kroz vlastite aspiracije.

U društvu Nicka Robinsona :)

Sve me odvelo prema izložbama, putovanjima, znanstvenim događajima, predavanjima, konferencijama i traje i danas. U međuvremenu sam završio studij logistike na Fakultetu prometnih znanosti gdje sam također nastojao uvidjeti primjenu origamija. Kako robu pakirati u transportnu ambalažu da ju se što više preveze sa što manje utrošene energije? Možda origami može pomoći? Priča traje.

Kroz čitavo origami razdoblje imam faze kao što ljudi imaju u svemu. S modularnog sam kasnije prešao na životinje iz jednog papira, na kukce, cvijeće, mokro savijanje, a još mi je želja pozabaviti se teselacijama, origamijem u animaciji, tko zna što će biti sutra.

Nakon uključivanja u Hrvatsko origami društvo nastupa važno razdoblje mog origamijem ispunjenog života. Osobno nisam imao problema u komunikaciji s drugima, volim pričati viceve i pošalice, ali verbalna komunikacija ne uživa uvijek povratnu informaciju i nismo svi isti. Mnogo je „umjetnjaka“ na ovome svijetu koji se savršeno izražavaju kroz svoja djela, ali u verbalnoj komunikaciji s drugima ne žele biti upadljivi. Origami je u ovom slučaju pravo ljepilo, opojan je. Pokažite bilo koji origami model nekome, ne daj bože, svoj najdraži model, dobit ćete u valove povratnih informacija…kroz osmijeh na licu, kroz žar u očima: da znam taj model i ja sam ga radio, kroz neodređene zvukove oduševljenja; vauu, predobro, ili samo kroz dodir, onu želju promatrača da primi u ruke nekakav model, da opipa. Ponekad i neki zagriženi origamist: da, to je lagano… 

Ja sam naučio da kroz origami mogu komunicirati sa svim slojevima društva, i s profesorima, studentima, inženjerima, umjetnicima, umirovljenicima, djecom, mladima, starijima. Svi su oni na kraju, s nekim modelom koji im se nađe u rukama okićeni nekom spontanom, nekontroliranom ljudskom gestom. Najčešće gestom oduševljenja. Origami je za mene umjetnost i znanost, matematika, geometrija, mehanika… sve u jednom, a prvenstveno način komuniciranja.

_______
berekin - mangup, vragolan;